Ponosno ste izbacili bijeli šećer iz kuhinje. Umjesto njega, vaše police sada krase teglice domaćeg meda, bočice agavinog sirupa i egzotični kokosov šećer. Uvjereni ste da činite veliku uslugu svom tijelu. No, što ako vam kažemo da vaš metabolizam jedva primjećuje razliku?
Trend “prirodnog” zaslađivanja doveo je do masovne zablude. Mnogi vjeruju da, ako zaslađivač dolazi iz biljke ili košnice, a ne iz rafinerije, on ne deblja i ne šteti zdravlju. Vrijeme je da demistificiramo “prirodne” zamjene za šećer.
Zabluda broj 1: “Tijelo to prepoznaje kao zdravo, a ne kao šećer”
Ovo je temeljni nesporazum biokemije. Bez obzira unosite li bijeli kristalni šećer (saharoza) ili med, vaše tijelo ih na kraju razgrađuje na iste jednostavne molekule: glukozu i fruktozu.
- Stvarnost: Kada med uđe u krvotok, vaša gušterača luči inzulin kako bi regulirala razinu šećera u krvi. Inzulinski odgovor na med ili kokosov šećer je vrlo sličan onom na bijeli šećer. Ako pretjerate, i “zdravi” šećer će se pohraniti kao masno tkivo.
Zabluda broj 2: “Agavin sirup je savršen jer ima nizak glikemijski indeks”
Agavin sirup dugo je slavljen kao sveti gral za dijabetičare i one koji paze na liniju. Istina je da on ne podiže razinu šećera u krvi naglo kao bijeli šećer, ali skriva drugu opasnost.
- Problem: Agavin sirup sastoji se od 70% do 90% fruktoze. Za usporedbu, bijeli šećer ima 50%.
- Zašto je to loše? Dok glukozu koriste sve stanice u tijelu za energiju, fruktozu može preraditi jedino jetra. Prevelik unos koncentrirane fruktoze (poput one u agavi) direktno opterećuje jetru i potiče stvaranje visceralne masnoće (masnoće oko organa) te može dovesti do masne jetre, čak i kod mršavih ljudi.
Zabluda broj 3: “Med je pun vitamina i minerala, pa je zato superhrana”
Med je fantastičan proizvod. Ima antibakterijska svojstva i dio je ljudske prehrane tisućama godina. Ali, nazivati ga značajnim izvorom nutrijenata je nategnuto.
- Matematika: Da, med sadrži tragove vitamina, minerala i enzima. No, te su količine mikroskopske. Da biste unijeli značajnu količinu vitamina iz meda, morali biste pojesti šalice i šalice meda dnevno – čime biste unijeli ogromnu količinu šećera i kalorija.
- Zaključak: Jedite med zbog okusa ili kod upale grla, ali ne računajte na njega kao na izvor vitamina. Povrće je za vitamine, med je za gušt.
Zabluda broj 4: “Smeđi i kokosov šećer su manje procesirani, pa mogu jesti više”
Kokosov šećer ima lijepu karamelastu aromu i nešto niži glikemijski indeks zbog sadržaja inulina (vlakna). Ipak, razlika je zanemariva.
- Kalorijska zamka: Smeđi šećer, kokosov šećer i bijeli šećer imaju gotovo identičan broj kalorija (oko 4 kalorije po gramu). Često ljudi stave više kokosovog šećera jer je manje sladak od bijelog, pa na kraju unesu čak i više kalorija nego prije.
Što onda koristiti?
Ako je vaš cilj mršavljenje ili stabilizacija inzulina, zamjena bijelog šećera medom ili agavom je poput zamjene kiše pljuskom. Bolje opcije su:
1. Stevia i Eritritol
Ovo su zaslađivači koji doista imaju 0 kalorija i ne utječu na šećer u krvi. Eritritol je šećerni alkohol koji se prirodno nalazi u voću, a stevija je biljka. Oni su bolji izbor za dijabetičare i osobe na redukcijskim dijetama.
2. Umjerenost (Prava definicija)
Nema ništa loše u žličici meda u čaju ili malo kokosovog šećera u kolaču. Problem nastaje kada tim namirnicama dodamo “aureolu zdravlja” i prestanemo mjeriti količine.
Zaključak
Nemojte bacati med, on je dar prirode. Ali budite svjesni: za vaše metaboličko zdravlje i struk, šećer je šećer, bez obzira dolazi li iz skupe bio trgovine ili običnog supermarketa. Tretirajte prirodne zaslađivače kao poslasticu, a ne kao zdravu hranu koju možete jesti neograničeno.
